Gorski kotar je visoravan prosječne visine 700-900 m s koje se izdižu planine do iznad 1500 m. On se naglo i strmo izdiže iznad Kvarnera, dok je prilaz iz unutrašnjosti mnogo blaži i postepeniji. Upravo iz potonjeg proizlaze brojne klimatske posljedice koje se sve zajedno slobodno mogu svesti na golemi modifikatorski utjecaj reljefa koji je konstantno i svugdje prisutan. Klima je izrazito planinska, gdje srednje mjesečne negativne temperature imaju siječanj (-2 C), veljača (-0,8 C) i prosinac (-0,5 C), a srednja godišnja temperatura iznosi +7,16 C. Ljeti su temperature najviše u dolini Kupe. Značenje snijega je neizostavno, a zajedno s ostalim klimatskim elementima utjecao je na formiranje sasvim određenih karakteristika kulturnog pejzaža, npr. gradnja kuća sa strmijim krovom “na dvije vodeâ€, izolacija zidova od vlage, zatvorenost mentaliteta ljudi vjerojatno pod utjecajem dugih zima, pa time i smanjenog komuniciranja, i dr. Zime su duge, oštre i sa snježnim pokrivačem, u prosjeku godišnje 106 dana. Ljeta su kratka, svježa i rekreativno vrlo ugodna. Vlage ima u izobilju što pogoduje bujnosti šumskog pokrivača i čestoj magli. Prosječno ovdje padne 2079 mm ili l/m² kiše godišnje što je posljedica tzv. orografskih (reljefom uvjetovanih) padalina.
Pejzažno gledajući, prevladava tzv. “zeleni kršâ€, tj. na vapnenačko-dolomitnim stijenama podloge zadržava se tanak sloj tla čiji kemijski sastav i debljina odgovara staništu pretežno bukve, smreke i jele (plitko korijenje), a konfiguracija reljefa i smjer kretanja zračnih masa osiguravaju dovoljnu količinu vlage, odnosno padalina i sve zajedno doprinosi gotovo potpunoj ozelenjelosti pejzaža, koja djeluje relaksirajuće, a stalna cirkulacija zraka odgoni umor posjetiocima i jača njihovu senzibilnost.